četvrtak, 22. ožujka 2018. – 20 sati
– Galerija Centra –
U ČAST FRANJI KREŽMA / Osijek, 2. rujna 1862. – 5. lipnja 1881., Frankfurt na Majni, Njemačka/
Krešimir Marmilić, violina
Yoko Nishii, klavir /Japan/
Franjo Krežma, Tamezo Narita, Rentaro Taki, Teiichi Okano, Fritz Kreisler
Ulaz na koncert je besplatan.
P r o g r a m :
– Franjo Krežma (1862-1881): Auf der Riva degli Schiavoni
Souvenir a Steinbruck
Albumblatt
Scherzino
Noćni čar
– Tamezo Narita (1893-1945): A song of the seashore / Pjesma morske obale
Rentaro Taki (1879-1903): The Moon over the old Castle / Mjesec ponad starog dvorca
– Teiichi Okano (1878-1941): My old country home / Moja domovina
– Fritz Kreisler (1875-1962): Schön Rosmarin / Prekrasni ružmarin
Liebesfreud / Ljubavna radost
O F r a n j i K r e ž m a:
FRANJO KREŽMA (1862-1881)
Najzahtjevnije od svih glazbala – violina, najnedokučivije od svih ljudskih sposobnosti – genijalnost, ono što najbrže prati sve ljude – zaborav, i kadšto, prava privilegija – vlastiti grob. Sve to je Franjo Krežma. Zaboravljeni genijalni glazbenik, violinist, skladatelj. Toliko zaboravljen da je u domovini Hrvatskoj znan rijetkima, a u svijetu tek ponekom proučavatelju glazbenog života Europe druge polovice 19. stoljeća.
Rođen je u Osijeku 1862. godine. Vrlo rano uočena je njegova velika nadarenost. Njegov otac, i sam veliki ljubitelj glazbe, omogućio mu je, ne žaleći obiteljskog imetka, najbolje učitelje, najvrsnije škole, primjerene uvjete. Prvi učitelj mu je bio Đuro Eishenhut, zagrebački učitelj violine. Nakon prvog predstavljanja na velikom koncertu u kazalištu na Markovom trgu u Zagrebu, dobio je, od glavnog tajnika Bečkog konzervatorija, zajedno sa sestrom, koja ga je pratila na klaviru, poziv na studij. Svi koji su ga slušali, bili su zapanjeni sviranjem tog djeteta. U Bečki konzervatorij stupio je kao devetogodišnjak, kao najmlađi student ovog konzervatorija ikad! Na studiju se Krežma ističe i dobiva prve nagrade na završnim semestima. Tu uči i skladanje. Studentske dane završio je na početku puberteta, s 13 godina. Nakon toga, započeo je spektakularnu karijeru diljem Europe. Kao šesnaestogodišnjaka obožavala ga je koncertna publika u Rimu, Pragu, Veneciji, Genovi i Parizu. Kritičari su ukazivali na ljepotu njegova zvuka i fenomenalnu interpretaciju a jedan je zapisao: „anatomija genija, uzaludan je posao! U Italiji je dobio čast zasvirati na Paganinijevoj violini, a sa 17 godina postao je koncertnim majstorom u berlinskom Kraljevskom orkestru (današnja Berlinska filharmonija).
Cijenili su ga brojni slavni umjetnici poput Giuseppea Verdija i Franza Liszta (s Lisztom je u jednoj prilici navodno i svirao). Skladao je jednu simfoniju, koncert za violinu i orkestar, nekoliko marševa i plesova za orkestar, Offertorium, tri uvertire, mnoštvo solo popjevaka, djela za violinu i klavir, gudački kvartet,.. Svi su se slagali kako će, za života, Krežma nadmašiti svog uzora, Paganinija. Nažalost, smrt je spriječila ostvarenje još veće karijere i stvaranje još veće legende. Franjo Krežma preminuo je kao 19-godišnjak, u Njemačkoj, 5. lipnja 1881. Ispraćen je riječima njegovog suvremenika: „On nam je samo pred očima proletio. Neima ga više. Bio je to samo san, povratak zlatnom glazbenom dobu, odlomak djetinjstva, Mozarta, Beethovena. „ Iza sebe je ostavio preko 100 skladanih djela od kojih su većina bila izgubljena pa ponovno otkrivena u ostavštini Krežminih nasljednika. Iz popisa ponovno otkrivenih djela 1997. godine, nalaze se većinom i skladbe s ovog nosača zvuka. Zasluga je to dugogodišnjeg istraživanja violinista Krešimira Marmilića, koji neumorno pokušava revitalizirati skladateljsku građu Franje Krežme.
KREŠIMIR MARMILIĆ – violinist, rođen 1961. u Zagrebu. Diplomirao 1987. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Kristijana Petrovića i prof. Tamare Smirnov. Kraće vrijeme bio je na usavršavanju kod prof. Henryka Kowalskog na Indiana University, SAD. Kao solist, nastupao je u Hrvatskoj, Sloveniji, Austriji, Švicarskoj, Njemačkoj i Španjolskoj, te na većini pozornica hrvatskih festivala i pozornica.. Na koncertnim podijima nastupa kao solist ili kao član komornih ansambala. Koncertno nastupa i u programima elektronskih medija.
Godine 1991. pronalazi i otada praizvodi djela starih hrvatskih autora. Snimao je i solistički nastupao u emisijama HTV-a o Krežmi, Jarnoviću i Spadini. Za emisiju o Spadini pisao je i scenario. Vrlo je aktivan u revitalizaciji djela hrvatske glazbene baštine.Osnivač je i voditelj ansambla, gudačkog kvarteta i tria “Cadenza” (1995). Član je Chordes tria, Klavirskog tria MAK, Komornog tria i dua Crisostomo. Uspješno surađuje s mnogim istaknutim glazbenicima. Svirao je u orkestrima u SAD, Španjolskoj, Nizozemskoj, Sloveniji te Hrvatskoj. Od 1999. godine u statusu je samostalnog umjetnika.
YOKO NISHII – klavir, rođena je u gradu Ise u Japanu i već od četvrte godine života pohađa privatne satove klavira kod Mitsuko Tomio. Od 1986. učenje nastavlja u klasi Naofumija Kaneshigea, od 1991. u klasi Kyoko Ogawe, a od 1996. u klasi Hitoshija Kobayashija. Paralelno studira i završava studij francuskog jezika i književnosti na Sveučilištu Keio u Tokiju (1998.). Iste godine odlazi u Hrvatsku gdje, zahvaljujući stipendiji u trajanju od dvije godine, pohađa Visoku školu za glazbenu umjetnost “Ino Mirković” u Lovranu. U samo dvije godine završava četverogodišnji studij (2000.), potom postiže stupanj magistra glazbene umjetnosti (srpanj 2001.), te nastavlja usavršavanje na poslijediplomskom studiju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu kao stipendistica japanske Vlade (2005. – 2007.) – sve u klasi Jevgenija Zarafiantsa, kojemu je bila i asistentica na Visokoj školi “Ino Mirković” (2001. – 2003.). U međuvremenu surađuje kao korepetitor na majstorskim tečajevima flaute Pierre-Yvesa Artauda iz Pariza. Sada predaje na Umjetničkoj akademiji u Aichiju u Japanu.
Pobjednica je i finalistica brojnih međunarodnih natjecanja. U Hrvatskoj je održala brojne solističke recitale (46 u 24 grada) od Vukovara i Vinkovaca, do Ludbrega, Varaždina, Našica, Zagreba, Siska, Lovrana, Rovinja, Poreča, Sinja, Splita, Metkovića, Dubrovnika itd., a nastupala je i u Italiji, Sloveniji, Crnoj Gori, Mađarskoj te u Japanu. Surađivala je sa Zagrebačkom filharmonijom i Kubanskim nacionalnim simfonijskim orkestrom. Ustrajno radi na istraživanju i promociji skladatelja i glazbe iz Hrvatske. U Veljaci 2015. objavila je dvostruki CD s kompletnim klavirskim opusom Dore Pejačević u povodu 130. godišnjice njezina rođenja, u izdanju japanske diskografske kuće ‘Herb Classics’.