Otvorenje izložbe:
ponedjeljak 12.lipnja, 2017. – 20 sati
U Galeriji Vladimir Bužančić je predstavljena izložba Dispozitivi gledanja koja je dio cjelogodišnjega suradničkog projekta BADco. i Marka Tadića pod naslovom Ništa tromo u svijetu, a koji uključuje istraživanje, izložbu i izvedbene događaje na temu ritmoanalize, principa prezentacije kompleksnih ritmičkih (vremensko – prostornih) struktura. Izložba se održava u okviru godišnje programske koncepcije Galerije pod nazivom Tijelo i um (Body & Mind).
U terminologiji Henrija Lefebvrea, tijelo je ‘buket’ ritmova koji istovremeno djeluju u svojim različitim brzinama i raspoređeni su tako da formiraju koordinacije. Lefebvre rabi pojam poliritmija za označavanje višeslojnih ritmičkih okruženja u kojima različiti ritmovi istovremeno inter-agiraju. Međutim, negativni poremećaji u ritmu obično uzrokuju lokalno širenje nesklada što može imati katastrofalne posljedice za cijeli sustav. Lefebvre naziva ovaj destruktivni ritmički fenomen aritmija. Posljednji Lefebvreov pojam je izoritmija, što je skup hijerarhijski koordiniranih ritmova. Taj odnos ritmova sinkroniziran je odozgo – ritmovi su dovedeni u stjecaj pod vanjskim utjecajem.
Osim vlastitih bioloških ritmova, tijelo također prima ritmove izvana – iz društvenih, kozmičkih i prirodnih/ekoloških svjetova. Društveni ritmovi su kulturno i povijesno uvjetovani i uključuju ritmove hranjenja i spavanja, radno vrijeme, pauze i odmor. Ti ritmovi su naučeni, ali, naravno, utječu na biološke ritmove (i obratno). Isto vrijedi i za kozmičke i prirodne/ekološke ritmove, kao što su ritam dana i noći, mjeseci, godišnja doba, biljni i vremenski sustavi.
Lefebvre naglašava da tijelo uspostavlja omjere među ritmovima koje osjetimo. Ritam dnevnoga ciklusa vrlo je spor u usporedbi s onim lepeta krila komarca, ali je brz u odnosu na Zemljinu orbitu oko Sunca. No, ljudsko tijelo nam daje osnovu na kojoj se može usporediti ritmove. Apstraktne vremenske strukture postaju povezane sa stvarnim fizičkim mjestom, a to je ljudsko tijelo i time se aktualiziraju.
Međutim, tijelo stavlja u ritmičke odnose i prostorne transformacije pa određenu infrastrukturu i materiju uvezuje sa sedimentiranim praksama koje potom rađaju institucije, arhitekture i uređene zone u kojima se aktualiziraju različite tjelesne tehnike.
Ova izložba, nastala u susretu Marka Tadića i članova kolektiva BADco., razvija se u samom prostoru galerije Vladimir Bužančić i jedan je korak u procesu koji će rezultirati predstavom Ispravci ritma s premijerom u studenom 2017. godine u HNK Zagreb.
Izložba se može pogledati do 29. lipnja 2017., ponedjeljkom, utorkom, srijedom i petkom od 10 do 18 sati, četvrtkom i subotom od 10 do 13 sati.
Marko Tadić rođen je 1979. godine u Sisku. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovne umjetnosti u Firenci. Radi crteže, kolaže, animirane filmove i instalacije u kojima u službi vizualne naracije koristi motive iz umjetnosti i arhitekture, citate iz povijesti umjetnosti ili odbačene stvari poput starih razglednica. Njegove vizualne priče, čiju osnovu čini crtež, nisu nikad doslovne, već poput naznake ili krokija balansiraju između estetskog i ne-estetskog. Na razvalinama moderne kulture ili potrošenim artefaktima masovne kulture, atmosferom melankoličnog pasatizma, Tadić konstruira vlastite svjetove na granici poznatog, mogućeg i fikcionalnog. Dobitnik je više nagrada: nagrade Vladimir Nazor za najbolju izložbu 2014. (Zagreb 2015.), nagrade za najbolji dizajn na Festivalu hrvatske animacije FHAF (Zagreb, 2012.), treće nagrade na T-HT MSU (Zagreb, 2010.), nagrade Radoslav Putar (Zagreb, 2008.), nagrade za crtež na Salonu mladih (Zagreb, 2006.) i prve nagrade na Salonu mladih (Sisak, 2001. i 2000.). Izlagao je na nizu samostalnih i grupnih izložbi te na filmskim festivalima u Hrvatskoj i inozemstvu: Budimpešti, Osijeku, Dubrovniku, Sisku, Velikoj Gorici, Zagrebu, New Yorku i Berlinu, Zadru, Puli, Poreču, Labinu, Zlarinu, Rijeci, Ljubljani, Beogradu,Newcastleu, Kasselu, Regensburgu, Berlinu, Frankfurtu, Beču, Grazu, Firenci, Torinu, Avesti, Helsinkiju, New Yorku, Los Angelesu i Nottinghamu itd. Na 57. venecijanskom bijenalu 2017. zajedno s Tinom Gverović predstavlja Hrvatsku.
:format(jpeg):mode_rgb():quality(40)/discogs-images/R-1730277-1278611546.jpeg.jpg)
BADco. je kolaborativna izvedbena skupina koja radi u Zagrebu. Jezgru skupine čine: Ivana Ivković, Ana Kreitmeyer, Tomislav Medak, Goran Sergej Pristaš, Nikolina Pristaš, Lovro Rumiha i Zrinka Užbinec. Od svog osnutka u 2000. godini, BADco. se kroz suradnju troje koreografa/plesača, dvoje dramaturga i jednog filozofa, uz producenta skupine, sistematično bavi istraživanjem protokola izvođenja, predstavljanja i gledanja strukturirajući svoje projekte unutar različitih formalnih i percepcijskih odnosa i sklopova. Rekonfiguracija etabliranih odnosa izvedbe i publike, propitkivanje perspektivnih datosti i arhitektonike izvedbe, problematizacija komunikacijskih struktura – sve to čini BADco. međunarodno relevantnim umjetničkim fenomenom i jedinstvenim izvedbenim doživljajem. Osim gostovanja na festivalima u Hrvatskoj i regiji, predstave i instalacije BADco. izvedene su u New Yorku (PS122, La MaMa), Beču (Tanzquartier Wien, GarageX), Berlinu (Podewill, Sophiensalle / Tanz im August, Volksbühne), Veneciji (54th Venice Biennale), Stockholmu (Orionteatern, Theater Guillotine, MDT), Kopenhagenu (Metropolis Biennalen), Ateni (BYCEM, Kulturni centar Onassis), Londonu (The Place/Aerowaves, Chelsea Theater), Amsterdamu (Julidans) itd.
