Hrvoje Šercar
Između historije i sna, slike, međunarodna izložba u Republici Češkoj
Hrvoje Šercar na hrvatskoj je likovnoj sceni prisutan već gotovo pet desetljeća unutar
kojih se nametnuo kao tipološki izdvojena i nezaobilazna crtačka osobnost. Slikar
autodidakt, izgradio je vlastitu poziciju odmetnika i pobunjenika protiv dominantnih
umjetničkih tendencija i prevladavajućeg likovnog ukusa. Iako sudionik najranijeg
hrvatskog happeninga, ostao je tragaocem za arhetipskim izvorištima u nacionalnoj i
regionalnoj baštini, onih primordijalnih i vječnih vrijednosti kojima su se napajali “moderni
divljaci” u povijesti moderne umjetnosti.
U zreloj fazi stvaralaštva interes mu sve više zaokuplja arhitektonska baština koju uprizoruje
u karakterističnim vedutama hrvatskih gradova ili njihovih arhitektonskih cjelina.
Pri tom, Šercarov historicizam nije reminiscencija historijskih događaja, u njegovim
prizorima nema ljudi pa tako ni radnje, nego je slika idiličnog poretka, organske
veze između ljudi i prostora njihova življenja. Nepravilan format kožne podloge kao i
njezina organička struktura podržavaju simboličke konota cije u odnosu čovjeka i urbanog
organizma kojeg je sagradio po vlastitoj mjeri. “Naivna” idiličnost minulih svjetova,
u kojima se dominatnoj kršćanskoj kulturi prikrada pučko praznovjerje i poganska,
predkršćanska religioznost, likovni je govor iskristalizirala u preciznoj liniji
tušem, perom i kistom na koži, u ravnopravnoj koegzistenciji geometrijske i obrnute
perspektive, deskriptivne povijesne faktografi je i fantazije srednjovjekovnog bestijarija.
Šercarov anakron likovni jezik otkriva živi intelekt istraživača-arheologa, predanog
čitača-iluminatora, putnika-kartografa koji bilježi povijesnost hrvatskih gradova,
ali ne samo to. Organičke, zatvorene gradske strukture istkane gustom mrežom
crtovlja stvaraju kontrapunkt s prazninom apstraktnog prostora osnove. Organizam
grada biva tako istrgnut od ostatka svijeta kanđama ptica, nošen na leđima ribe ili kakve
druge zvijeri simbola svetca zaštitnika ili personifi kacije grada, pretvarajući prizor
u snoviđenje. Ilustratorska deskiptivnost ne iscrpljuje svoju razložnost u historijskoj
faktografi ji, već tka autorovu priču koja se otima realističnom i transformira ga u
fantazmagorično. Tim pomakom od realnog ka fantastičnom, slikar-pripovjedač iskazuje
ne samo vlastitu kulturološku vezu s baštinom, već i svijest o višeznačnosti ove naše
zbilje, vodeći nas u predjele nesvjesnog u kojem “moderni divljak” traži istinitu potku ispod
ove naše izvještačene “stvarnosti”. Uporabom ready madea pak, autor stvara snažan
li kovni i simbolički kontrapunkt: sučeljava prošlost i sadašnjost, historijsko i moderno
zahvaćajući zbilju jednako snažno u njezinoj materijalnosti kao i u ideji o njoj.
Odmetništvo Hrvoja Šercara otkriva nam stoga kritičara i skeptika u povijesni razvoj
i sukladno tome progresiju kulturnih i duhovnih vrijednosti, a pobunjenik pjesnika i
sanjara koji u baštini prepoznaje kulturni identitet i vlastita duhovna izvorišta, susret
prošlosti i sadašnjosti, realnog i fantastičnog, povijesti i literature.
(Anita Zlomislić, iz predgovora kataloga)
01.09.2009. – 30.09.2009.
O autoru:
Hrvoje Šercar
Rođen je 14. prosinca 1936. u Zagrebu. Apsolvirao je studij prava. Godine 1959. zapošljava se u Leksikografskom zavodu gdje radi do umirovljenja 1992. Od 1964-69. vanjski je suradnik Majstorske radionice Krste Hegedušića. Izlaže samostalno od 1960. godine, a povreneno i s Majstorskom radionicom. «Happening naš» izveo je 1968. s Tomom Gotovcem i Ivom Lukasom. Izlagao je na šezdesetak samostalnih izložaba u zemlji i inozemstvu te na stotinjak skupnih. Koautor je je akcije «Udbina art» 1995. godine. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja. Radio je kazališne scenografije, ilustracije knjiga i jedan animirani film. Sudionik je Domovinskog rata u Umjetničkoj četi od 1990-92. i ratnog Ad Hoc teatra te dobitnik Spomenice domovinskog rata. Odlikovan je odličjem reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića 1998. godine. Dobio je oko 50 priznanja za likovni rad u dobrotvorne svrhe.
Živi i radi u Zagrebu
SAMOSTALNE IZLOŽBE
1960. Zagreb, Klub omladine;
1964. Zagreb, Kabinet grafike JAZU;
1968. Split, Matica hrvatska;
1974. Torino, Galleria Internazionale – Eskenaziarte;
1975. Zagreb, Galerija Izlog;
1979. Zadar, Sv. Petar stari i Andrija,
Dubrovnik, Centar za postdiplomski studij,
Zagreb, Studio Galerije Forum,
Zagreb, Galerija Izlog;
1980. Hvar, Galerija na bankete;
1981. Zagreb, Galerija Mladost;
1981. Zagreb, Galerija Schira;
1982. Karlovac, Galerija ZILIK;
1982. Varaždin, Izložbeni salon Narodnog kazališta A. Cesarec;
1983. Zagreb, Galerija Zagreb;
1984. Zagreb, Galerija INA – Projekta,
Klek, Galerija Stećak,
Opuzen, Likovni salon,
Zagreb, Galerija Moše Pijade;
1985. Poreč, Galerija Narodnog sveučilišta,
Buzet, Buzetska zbirka,
Pula, Izložbeni salon RO Festival jugoslavenskog igranog filma;
1988. Zagreb, Galerija Mala,
Osor, Galerija Juraj Dalmatinac,
Krapanj, Galerija Žitak,
Mali Lošinj, Izložbeni salon Gradske knjižnice;
1989. Split, Gospa od zvonika;
1990. Zagreb, Muzej Grada Zagreba;
1991. Slavonski Brod, Galerija Port Artur;
1992. Műnchen, Galerie Meneghello;
1993. Zagreb, Muzejsko galerijski centar – Galerija Gradec;
Novo Mesto, Dolenjski muzej;
1994. Zagreb, Caffe galerija Coprnica;
1995. Udbina, Udbina art,
Zagreb, Zapovjedništvo ratnog zrakioplovstva;
1996. Zadar, Gradska loža;
1997. Slavonski brod, Galerija Balen,
Pula, Dom hrvatskih branitelja;
1998. Ploče, Dom hrvatske vojske;
1999. Zagreb, Knjižnica S.S. Kranjčević – Galerija Prozori;
Lovran, Galerija Laurus;
2001. Klek, Galerija Stećak;
Zagreb, Art Point Centar;
2001. Budimpešta, Szent Mihaly Kaptolna Galeria;
2002. Dubrovnik, Galerija Sebastian;
2003. Šibenik, Galerija Sv. Krševan,
Zagreb, Galerija Hrvatskog slova;
2004. Opuzen, Likovni salon;
2005. Osijek, Galerija Magis;
2006. Zaprešić, Muzej Matija Skurjeni;
2007. Zagreb, Galerija Kaj;
2008. Zagreb, HDLU – Galeija Prsten;
2008. Pariz, UNESCO.
NAGRADE:
1970. Zagreb, Zagrebački salon – Nagrada Grada Zagreba;
1971. Zagreb, 3. zagrebačka izložba jugoslavenskog crteža – Nagrada kolonije Počitelj;
1972. Beograd, Sajam knjiga – 2. nagrada za opremu knjige;
1973. Beograd, Zlatno pero Beograd 73 – Nagrada Zlatno pero Prosvete za najbolju ilustraciju
beletristike i Plaketa Zlatnog pera Beograd 73;
1975. Zagreb, 5. izložba jugoslavenskog crteža – Premija Fonda Moše Pijade Beograd;
1980. Split, Splitski salon 80 – Nagrada za slikarstvo;
1981. Zagreb, 8. zagrebačka izložba jugoslavenskog crteža – Otkupna nagrada Nacionalne i
sveučilišne knjižnice,
2001. Nagrada za najljepšu poštansku marku Hrvatske 2002.
2007. Italija, Asiago – Specijalna nagrada na natjecanju za najljepšu marku na svijetu 2006.
Kontakt
Adresa: Maksimirska 121, 10000 Zagreb, Republika Hrvatska.