“Skrenuti, zašto ne?” – izložba fotografija Vladimira Juga
CZK Novi Zagreb (Galerija Centra)
16-28. ožujka 2020.
Autorovim riječima:
Ova izložba fotografija starih utvrda, postavljena u Centru za kulturu Novi Zagreb u Remetincu gdje i živim, isječak je moje buduće knjige Skrenuti, zašto ne? i prilika da sa svojim prijateljima, susjedima i kolegama iz kvarta s kojima dijelim novozagrebačku svakodnevicu podijelim i svoju strast prema fotografiji i putovanjima.
Ideja za buduću knjigu nastala je iz mora fotografija koje su snimljene na lokalitetima na koje sam putujući ‘naletio’. No ono što je prethodilo svemu tome je da sam uočio da kao i većina ljudi putujem jureći s polazišta prema odredištu i zaustavljajući se jedino kad moram. Na taj način putovanje je sredstvo da se stigne do cilja, ali ne predstavlja nikakav užitak, dapače suprotno. Za mene se pristup putovanjima promijenio u jednom trenutku kada, ugledavši jednu sporednu cestu koja se odvajala sa glavne po kojoj sam vozio, sam se zapitao Kuda vodi ova cesta? i potom skrenuo na nju. U tom trenutku samo je putovanje postalo cilj: predao sam se putu i otvorio neplaniranom i neočekivanom. Od tada, jednostavno ne mogu odoliti tom zovu drugačijeg načina putovanja koje mi je otvorilo potpuno novi pogled na ljepote i različitosti naše zemlje koje nam se pružaju nadomak. Skrečući s unaprijed zadanog puta omeđenog točkom A i točkom B, otvorila su mi se nova, prelijepa iskustva putovanja u kojma istražujem prirodne i povijesne krajolike, rijeke, jezera, planine, stare utvrde, crkve i gradiće. A naučio sam i putovati racionalnije i ekonomičnije.
Moja skretanja nisu daleka i vrlo su komotna. Autom dolazim do lokacija koje me zanimaju i vrlo je malo ili nimalo pješačenja. I tako, malo po malo, uspio sam obići cijelu Hrvatsku, od istoka do zapada, od juga do sjevera, sve do kuda se može doći autom. Ako bih nešto od prirodnih ljepota na kojima sam bio posebno trebao izdvojiti bili bi to kanjon rijeke Bijele kod Karina, kanjon rijeke Krnjeze kod Krupe, pogled s Biokova ili s Učke, Kopački rit i Lonjsko polje. Ribolovcima bih preporučio jezero Blato na otoku Pagu. Od ljepota koje su djela ljudskih ruku na putovanjima istaknuo bih Pločasti most na Cetini kao i najstariju crkvu u blizini, potom Kudin most na rijeci Krupi, „rimske bunare“ u dolini Rajčica, na planini Svilaji i na Crljevici kod Ciste provo, a iznad Novog Vinodolskog staklenu kapelicu i nebeske labirinte. Tu su i prelijepe utvrde, stari gradovi i crkve od kojih su neki obnovljeni, a neki tek čekaju obnovu.
U mojim opisima koji prate fotografije nema priča o njima. Skoro na svakom lokalitetu nalaze se table na kojima pišu osnovne informacije. Turističke zajednice svakim danom sve kvalitetnije odrađuju za nas taj posao kako bi nam pružile osnovni uvid u lokalne znamenitosti. Zadatak koji sam postavio pred sebe je da uživam u ljepotama i da ih podijelim s drugima, predlažući moguće točke interesa i smjernice do njih. Često sam na samo par stotina metara od glavne ceste pronašao nešto posebno što bi bilo prava šteta ne vidjeti.
Želja mi je da Vas ova izložba, a nadam se i buduća knjiga potaknu na neko neplanirano skretanje.
Za dodatne informacije možete mi se javiti na mail vladimir.jug1@gmail.com. A ako ste već negdje na putu i treba vam neka informacija ili savjet za skretanje, slobodno nazovite 091/553-9786.
***