Dubravko Kastrepeli
“POEZIJA DRAGE GERVAISA” – izložba ilustracija
Galerija Vladimir Bužančić
13.9.2024. – 27.9.2024.

”Htjeti, moći, znati utjeloviti emociju i atmosferu trenutka na najneposredniji način umjetnost je sama po sebi. Hrvatskom književniku Dragi Gervaisu to je prirodno pošlo za rukom već u prvoj zbirci Čakavski stihovi izdanoj 1929. Zbirka koja je, uz izmjene i nadopune, doživjela mnoga izdanja pozicionirala ga je među najistaknutije hrvatske dijalektalne autore. Njegovu neposrednu, toplu i duhovitu poeziju posvećenu malom čovjeku najbolje je opisala Mirjana Strčić: „Filigranski i minijaturni svijet jednog kutka Istre, mali ljudi i problemi, sitne radosti i tek naslućene tuge, pejzaži i tipovi karakteristični za jedan zatvoreni svijet, a sve to zakriljeno pjesnikovom ljubavlju za zavičaj: izvanredna po atmosferi i koloritu, bogato orkestrirana, ritmična i pjevna lirika zaobljena mekoćom čakavske riječi liburnijskog dijela Istre.”1 Bilo je samo pitanje vremena kada će se susresti opus velikog majstora dijalektalne poezije Drage Gervaisa i slikarski potez ilustratora Dubravka Kastrapelija.

Zadnjih petnaestak godina akademski umjetnik Dubravko Kastrapeli bavi se ilustriranjem književnih djela od Miguela de Cervantesa, preko Marina Držića, pa sve do Ivane Brlić-Mažuranić, a upravo toliko dugo ima na umu i opus Drage Gervaisa, što samo govori koliko je dugo sazrijevala ideja prije negoli se oslobodilo vrijeme za konkretizaciju i vizualizaciju odabranih misli i pjesama. Ono što je Kastrapelija privuklo Gervaisovoj poeziji jest nevjerojatna ljubav i nježnost koja je prisutna kroz svaki stih posvećen rodnoj Istri, kraju pod Učkom, te životu u malom gradu prepunom osebujnih ljudi. Najtoplije i najemotivnije stihove Gervais je posvetio svojoj noni i noniću, s kojima je bio iznimno povezan, a s tim emocijama može se poistovjetiti svaki čitatelj koji je osjećao istu prisnost prema vlastitoj baki i djedu, odnosno noni i noniću, pa tako i sâm ilustrator Dubravko Kastrapeli. Najživlje uspomene, u vidu okusa, mirisa, događaja, ljudi, emocija ili bljeskova slika, nosimo iz djetinjstva. Ono nam iskustveno najduže ostaje u memoriji i neizbježno mu se vraćamo tijekom cijelog života uz naglašene emocije nostalgije. Činjenica da je Drago Gervais svoj opus posvetio rodnoj Istri, oslikavajući dijalektom prvenstveno atmosferu svakodnevnog života i karakter običnih ljudi, otvorila je cijeli dijapazon prizora iz primorskog života s naglašenom radnjom i dijalozima čija je sceničnost postala podloga za ilustraciju se god činio običnim i trivijalnim, a posebice jer su probudile sjećanje na njegova djeda, čovjeka kojeg je doživljavao kao dobrog i nepobjedivog diva, velikog zaljubljenika u zemlju na kojoj je radio dokle je god mogao.

Sve navedene emocije autor je utkao u ilustracije ovih pjesama. Nonić, u svojoj bogatoj kolorističkoj verziji, slavi život, uzbuđenje, veselje i nestrpljivost uoči odlaska u novu avanturu. Sve započinje prikazom nonića kako budi unuka u sobi hladnih noćnih tonova, dok u živopisnoj blagovaonici prepunoj boja nona priprema doručak. Radnja se nastavlja u prikazima dominantnih plavih tonova noćnog neba i površine mora, dok odjeća i rekviziti nonića i unuka, kao i šarenilo barki u lučici razbijaju prevladavajuće hladne tonove i unose živost u pojedini kadar. Posve drugačiji ugođaj pronalazimo u interpretaciji iste pjesme u tehnici ugljena. Uz izostanak kolorita, veći je naglasak stavljen na posturu likova, njihov međusobni odnos, ekspresiju lica glavnih protagonista, posebice dok velik i snažan nonić vesla, a radoznao unuk s velikim uzbuđenjem gleda u more. Svaka je scena krajnje pročišćena, a naglasak je stavljen na pojedino stanje odnosno emociju. Nakon uzbuđenja kretanja u ribolov i dinamike veslanja uslijedio je dojmljivo ostvaren ugođaj mira i tišine tijekom ribarenja, pri čemu su i nonić i unuk bili maksimalno koncentrirani na ulov, a ribarenje se nastavilo u opuštenoj atmosferi razgovora, da bi već u idućem kadru sve prštalo od ekstaze i veselja zbog uspješnog ulova. Nakon kulminacije pozitivnih emocija i uzbuđenja uslijedio je tužan završetak pjesme. Gubitak nonića još je više potencirao važnost svakodnevnih trenutaka koji nam ostaju u sjećanju i uspomeni za cijeli život. Pjesma, pa u skladu s time i ilustracija, koja na najjednostavniji, ali i najtopliji i najneposredniji način ilustrira ljepotu života jest Polne – pjesma po čijem je zadnjem stihu izložba i dobila ime. Dubravko Kastrapeli ovu je pjesmu doživio, kako sâm kaže, kao divno uhvaćen trenutak u životu dvoje običnih ljudi koji pronalaze vrijeme za ljepotu, prisnost i ljubav. U tehnici tuša, prikaz započinje razigranim nizom fasada obiteljskih kuća među kojima se ističe zvonik kao simbol protoka vremena koji zvučno ukazuje da je prošlo podne. Prvih nekoliko prikaza fokusirano je na kontemplaciju i bivanje sa samim sobom – odmor u hladovini raskošne krošnje starog stabla uz pogled na plodove zemlje. Dolazak supruge označio je one jednostavne, ali nezamjenjive zajedničke trenutke provedene u objedovanju i razgovoru, koji ukazuju na ljepotu, mir i zadovoljstvo. Koloristična verzija zadržava jednostavnost prikaza, ali bogatom rapsodijom živih i veselih boja daje toplinu samom odnosu supružnika te slavi bogatstvo, ljepotu i blagodati zemlje koju obrađuju. Sve emocije, ozračje i važnost naizgled banalnog trenutka u životu čovjeka, koje je Gervais utkao u pjesmu, Kastrapeli je provukao kroz individualni likovni rukopis i dodatno obogatio vlastitim emocijama, što je rezultiralo uistinu jedinstvenim prikazom jedne od najvećih vrijednosti života – zajedništva.

Format koji najviše odskače od radova izvedenih na bijelom papiru u veličinama od A6 do A3 su svakako dva niza od pet metara omotnog papira na kojima je Dubravko Kastrapeli interpretirao pjesme Na kafe i Polne. Po karakteru, pjesme su najviše slikarski dočarane, dok prikazi zadržavaju dinamiku razvoja radnje s naglaskom na međuljudske odnose, a veća površina papira omogućuje sažimanje i objedinjavanje svih ranije pojedinačno akcentuiranih likovnih elemenata poput linije, boje i plohe. Kontinuitet praćenja ilustracija u jednom nizu stvara narativni karakter blizak stripu, što dodatno upotpunjuje dominantno pozicioniranje teksta u oblačiće tipične za stripovsku formu.

Izložba Sve j počivalo i mirovalo ukazuje na bogatstvo emocija, sadržaja i humora inicijalno predočenih kroz dijalektalnu poeziju Drage Gervaisa, koju je Dubravko Kastrapeli krajnje nenametljivo pretočio u vlastiti likovni rukopis, pritom zadržavajući i potencirajući sve vrijednosti Gervaisove poezije, koju potom obogaćuje vlastitom interpretacijom i raznolikošću individualnoga likovnog jezika. Ova posve prirodna i nadopunjavajuća isprepletenost umjetnosti pisane riječi i likovnosti rezultirala je slavlje-njem ljepote života kroz ukazivanje na neposredne trenutke, međuljudske odnose i čari svakodnevnog života koje često uzimamo zdravo za gotovo. Istodobnim izlaganjem više različitih interpretacija jedne pjesme Dubravko Kastrapeli ukazuje na čitavo bogatstvo mogućnosti likovnog izraza i interpretacije. Kroz široki dijapazon ilustracija upoznajemo osobnost autora i njegovu inovativnost, individualnost i originalnost pristupa kroz umjetničku i estetsku kvalitetu oblikovanja te sposobnost prirodnog usklađivanja slike s tekstom. Čitajući Gervaisovu poeziju i promatrajući Kastrapelijeve ilustracije osjeća se toplina, privrženost i razumijevanje za malog čovjeka i njegovu okolinu, njihove ćudljivosti i osebujnosti koje su uvijek prožete zdravom dozom humora i međusobne bliskosti, a izmjenjuju se s neprocje-njivim trenucima tišine, mira, veselja, sreće i zajedništva. Toplina, skromnost i samo-svojnost, kako pisca Drage Gervaisa tako i slikara i ilustratora Dubravka Kastrapelija, povezale su se i ispreplele na onoj ljudskoj razini, rezultirajući iznimnim ciklusom ilustracija koji slavi običnog čovjeka, zajednicu u kojoj živimo, čari svakodnevnog života te njegovanje obiteljskih i dobrosusjedskih odnosa sa svim prednostima i nedostacima koji ih prate, ali ujedno daju i onaj ključni začin punine okusa života.”

viša kustosica Sonja Švec Španjol, mag. hist. art.


Dubravko Kastrapeli
rođen je 26. siječnja 1971. u Zagrebu. Nakon završene srednje elektrotehničke škole upisuje nastavnički smjer Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, na kojoj je diplomirao 1995. u klasi profesora Kesera.

Ilustriranjem književnih djela (započelo je kao privatni projekt) bavi se zadnjih petnaestak godina. Započelo je Cervantesovim “Don Quijoteom”, nakon toga nastavlja s Marinom Držićem iščitavajući i istražujući njegova djela prepuna živopisnih likova i nevjerojatnih obrata. Rad na Marinu Držiću urodio je sada već desetogodišnjom suradnjom s Domom Marina Držića u okviru koje su nastali stripovi “Novela od Stanca” i “Dundo Maroje” te postavljene dvije izložbe u njihovim prostorima i jedna izložba u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik.

U međuvremenu je radio i ilustracije inspirirane “Čudnovatim zgodama šegrta Hlapića” Ivane Brlić-Mažuranić, dok se posljednje tri godine bavi poezijom Drage Gervaisa.
Do sada je ilustrirao brojne plakate, letke, knjige i udžbenike.

Impressum

Dubravko Kastrapeli
Poezija Drage Gervaisa
Sve j počivalo i mirovalo
izložba ilustracija

13. rujna – 27. rujna 2024.
Autorica programa „Kvart za pet“: Gordana Deriš
Voditeljica Galerije Vladimir Bužančić: Vesna Šantak
Kustosica izložbe: Sonja Švec Španjol
Postav izložbe: Sonja Švec Španjol, Dubravko Kastrapeli
Tehnički postav: Tomislav Kušević
Predgovor: Sonja Švec Španjol
Grafički dizajn: Dubravko Kastrapeli
Foto i videodokumentacija: Stjepan Kolobarić
Lektura: Dunja Aleraj Lončarić

Izložba realizirana u sklopu akcije KVART ZA PET // Dani Remetinca, Laništa i Jaruščice 2024. Centra za kulturu Novi Zagreb.

Izložba se može pogledati do 27. rujna 2024.
ponedjeljkom, utorkom, srijedom od 9 do 20
sati, četvrtkom* od 9 do 20 sati i petkom od 9
do 15 sati.
* Ako se četvrtkom održava koncert, galerija je otvorena od 9 do 13 sati.

Pokrovitelji:
Gradski ured za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba
Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske