Igor Zirojević
Entropijski pejzaži

Ciklus fotografija Entropijski pejzaži Igora Zirojevića smisleni su nastavak istraživanja odnosa prirode i čovjeka tj.
stupnjeva ljudske prisutnosti u njoj koji autora zaokuplja već duže vrijeme. Još od 2011. kada na Photodays u
Rovinju velikim formatima zračnih snimaka osvaja prvu nagradu u kategoriji pejzaža te nastavlja i produbljuje
interes ciklusom meditativnih Zen vrtova iz 2012. (Galerija Makina, Pula) evidentno je da fotograf nagije
problematiziranju percepcijske moći same ideje prostornosti. Baveći se prizorima koji se sa aspekta klasičnog
žanrovskog kanona ljepote sasvim sigurno ne mogu nazvati uobičajeno lijepima i privlačnima, fotograf progovara
o onom ‘drugom pogledu’ koji vidi onkraj i iza zbilje pa tako sam za sebe gradi definiciju antipejzaža kojim se
približava paradigmi krajolika ljudske svijesti.
Na prvi pogled moglo bi se reći da fotografirajući nepregledne prostore kamenoloma, puste morske površine,
spaljene predjele, zagađenja i uništenja, on kritički progovara o svijesti društva koja je – unatoč tomu što se u
posljednjih nekoliko desetljeća ekologija sve više spominje i sve je zastupljenija u političkom i svakodnevnom
diskursu – u zbilji i dalje veoma niska.
Kružeći iznad prizora s dovoljne udaljenosti da se istodobno vidi, ali jasnije hvatajući s podjednakim žarom jednom
marginu a drugi put žarište, on krajolik čini natprizorom u kojem se elementi dekonstruiraju i počinju živjeti sasvim
odvojen život nevezan s doslovnosti sadržajnoga sidrišta.
Premda neki od njih slobodno mogu stajati kao egzemplari razotkrivanja nepreglednih dimenzija ljudske destrukcije,
a zatim i svojevrsne inflacije duhovnosti u svijetu bespoštednoga konzumerizma, ipak, ovi entropijski pejzaži mnogo
su više od običnog angažiranog komentara i kritičkog promišljanja. Od puke i jedva vidljive prisutnosti upisane u
nepregledan prostor prirode preko prostranstva koje se mjeri i markira slučajnim uzorcima i tragovima pa sve do
oblikovane, oplemenjene, prisvojene, pokorene prirode i one koju na kraju čovjek onečišćenjem uništava, sve su to
svojevrsni otisci na mentalnoj mapi umjetnika koji se fotoaparatom služi na gotovo jednak način kao pjesnik perom.

Paola Orli

10.03.2014. – 28.03.2014.

O autoru:

Igor Zirojević

Rođen je u Puli 1967. Fotograf je i grafički dizajner. Diplomirao je arhitekturu na Arhitektonskom fakultetu u Ljubljani. Godine 1998. osniva Stožer, studio za grafički dizajn, fotografiju i vizualne komunikacije. Osim dizajnom bavi se komercijalnom i namjenskom fotografijom te istovremeno realizira serije umjetničkih fotografija. Izlagao je na nekoliko skupnih (Dijelovi nesigurne priče, Galerija SIZ, Rijeka, 2009; Vizure u nestajanju, Galerija Makina, Pula, 2012) i sedam samostalnih izložaba (Podroom; Mediteran, Kantina; Digital diary, MMC Luka, Pula, 2003; Galerija POU, Buzet; Galerija ULUPUH, Zagreb, 2003; Portreti, Muzej suvremene umjetnosti Istre, Pula, 2010; Zen vrtovi, Galerija Makina, Pula, 2012). živi i radi u Puli.

Igor Zirojević
mob: 091 5133 443
e-mail: igor.zirojevic@me.com