U Galeriji Vladimir Bužančić, u ponedjeljak, 20. svibnja 2019. godine, u 20 sati otvara se izložba
DARIJA PETKOVIĆA Damnatio memoriae
Uloga fotografije u prikazu društvenog trenutka i urbani krajolik kao kulturološka kategorija povezana s iskustvom prostora koji svjedoči povijesnu memoriju, kontinuirani su interes fotografskh istraživanja Darija Petkovića posljednjih desetak godina. Nakon raspada Jugoslavije, Hrvatska već 30 godina ne prestaje biti „društvo u tranziciji“ koje, baš kao i ono nakon Drugog svjetskog rata, karakterizira negacija društvenih vrijednosti prethodnog razdoblja i povijesni revizionizam. Takva puknuća kontinuiteta u svim segmentima društva amputirala su i mnoga zdrava mjesta na kojima su do danas ostale praznine. Darije Petković u svojim ciklusima fotografija Okupacija u 26 slika (2008.), Zagrebačke tvornice (2010.) i Ilica 01. 09. 2013. (2013.) u prostoru grada upravo identificira takva mjesta, dok u karnevalskoj groteski Duhova prošlosti (2008. – 2013.) razotkriva patologiju povijesnog revizionizma. Najnoviji ciklus koji predstavlja u Galeriji Vladimir Bužančić, osmišljen unutar programske koncepcije Galerije posvećene temi memorije, nastavlja svjedočiti društvenu stvarnost kroz načine na koje se odnosimo prema prošlosti. Kao protagoniste svog fotografskog eseja o povijesnoj memoriji, Petković odabire šest lokaliteta – šumu Bedenik kraj Bjelovara, uvalu Slana na Pagu, Crvenu luku kraj Biograda, Karađorđevo – Tikveš, kanal Sava – Odra i biblioteku Političke škole u Kumrovcu.
kustosica Anita Zlomislić
Šuma Bedenik, danas spomen područje Barutana, mjesto je na kojem je major JNA M. T. 29. rujna 1991. aktivirao eksploziju vojnog skladišta, usmrtivši sebe i 11 hrvatskih branitelja te ranivši 100 ljudi, od kojih su 30 bili vojnici JNA. Okolnosti su bile takve da je jedvo spriječena tragedija mnogo većih razmjera. Naime, tijekom blokade bjelovarskih vojarni od strane ZNG-a, u šumi Bedenik pokraj Bjelovara nalazilo se deset skladišta JNA s čak 170.000 tona streljiva koja je JNA minirala kao prijetnju hrvatskoj strani. Ogromna količina oružja prijetila je sa zemljom sravniti čitav grad Bjelovar i njegovu okolicu. Postrojbe ZNG uspjele su razminirati sva skladišta osim onoga u kojem se nalazio major M. T. Strašna je eksplozija porušila hrastovu šumu uokolo skladišta, a podrhtavanje tla i pucanje prozora osjetilo se i 20 kilometara od mjesta eksplozije. Udarni val odnio je krovove kuća u Hrgovljanima i u nekoliko drugih okolnih sela. Na mjestu eksplozije ni danas ne raste drveće, zbog čega se ovaj kraj zove i bjelovarskom Hiroshimom. Mrtva i ranjena hrastova stabla i danas stoje na mjestu tragedije kao nijemi svjedoci razornog događaja. Dok je u hrvatskoj javnosti čin majora M. T. označen kao zločin, u srpskoj se javnosti isti događaj prezentira kao herojski čin. Predsjedništvo SFRJ je majora M. T. posthumno odlikovalo posljednjim Ordenom narodnog heroja Jugoslavije. „za izvanredan podvig u borbi protiv neprijatelja prilikom njihovog napada na kasarnu JNA u Bjelovaru“.
Darije Petković postavio je četiri fotografije ranjenih hrastova koje u nizu formiraju izduženi pravokutnik rada Šuma Bedenik. Unutar tako konstruiranog formata rada, inače idealnog za širokokutnu panoramu, nalazimo međutim snimke detalja stabala koji se gotovo jednako obračaju oku i dodiru. Krajevi bočnih fotografija otvaraju drugi plan u kojem, u isječku maglovite plavozelene panorame, preopoznajemo stabla bez grana i krošnji, mrtva tijela bez udova, ali koja još uvijek stoje. Kao rane koje ne zacijeljuju.
Pogled na uvalu Slana na otoku Pagu iz mjesta Bošana jedna je od dojmljivijih panorama na Jadranu: plavi horizontalni pojasevi liježu na beskraj horizonta i nižu jedan iznad drugoga u prvom planu more, u drugom mjesečev paški pejzaž, u trećem čipku planinskog masiva Velebit okrunjenog nebom. Zavodljiva ljepota međutim skriva mjesto gdje je početkom 2. svjetskog rata bio ustaški koncentracijski logor. O tom se logoru u javnosti gotovo ništa ne zna. Uvala je bila reproducirana na novčanici od tisuću kuna u NDH. Simbolička važnost krajnjeg dijela pejzaža odnosno Velebita dobro je poznata svim ljubiteljima NDH zbog Velebitskog ustanka iz rujna 1932. Panorama Petkovićeve fotografije slična je onoj reproduciranoj na novčanici. Navedeni pejzaž na novčanici, kao ni na Petkovićevoj fotografiji, ne govori ništa o povijesnoj dimenziji pejzaža. U javnosti je također gotovo nepoznata činjenica da svako postavljanje spomen obilježja logoru, ili čak samo informacije o njemu, završi uništavanjem.
Petkovićeva Uvala Slana (2018.) pruža prizor svakodnevice jednog ljetnog dana. Kupači u prvom i drugom planu, izvan fokusa, dekoncentriraju promatrača da prepusti pogled (fotografovom) žarištu slike u trećem planu, na liniji između kopna i mora. Tamo je, saznala sam, uvala Slana. Ali ju ne vidim na fotografiji. Mjesto-simbol stravične ideologije postoji samo u umu, i na novčanici NDH. Fizičku stvarnost naselili su turisti.
Na tri kilometra udaljenosti od centra Biograda nalazi se Crvena luka, pješčana uvala okružena borovom šumom. Danas je ta plaža ograđena bodljikavom žicom koja se proteže kilometrima kopnom i ulazi u more, sprečavajući prolazak na područje pod kontrolom novih talijanskih vlasnika koncesionara, što je na jednoj od najljepših plaža Jadrana domicilnom stanovništvu i turistima onemogučilo slobodu kretanja. Tik uz bodljikavu žicu koja ograđuje plažu, u zapuštenoj šikari, nalazi se spomenik NOB-a podignut stradalom domicilnom stanovništvu za vrijeme fašističke talijanske okupacije. Spomenik je, kao i stotine njemu srodnih, devastiran tijekom 1990-tih.
Petkovića Crvena Luka (2017.) gotovo sumarno dokumentira lokalitet: dijagonalu bodljikave žice koja se od promatrača spušta ka moru, stablo i spomenik pored žice te kupače izvan turističkih infrastruktura koji su zajedno sa spomenikom protjerani na marginu.
Prvi višestranački izbori u RH nakon 1938. godine održani su 22. travnja 1990. a navedeni datum i događaj pamti se kao jedan od najvažnijih datuma u hrvatskoj političkoj povijesti.
Na izborima pod sloganom Svoj na svome pobijedio je HDZ pod vodstvom predsjednika Franje Tuđmana. Glasalo se ubacivanjem izbornih listića u kutije crvene boje s obilježjima tada još socijalističke Hrvatske. Početkom 2018. više je stotina crvenih kutija sa socijalističkim obilježjima bačeno u kanal Sava – Odra. Kutije su nekoliko dana bile udarna vijest medija na području bivše SFRJ. Medijski pritisak bio je toliko jak da su ih nepoznati počinitelji, vjerojatno isti oni koji su ih i bacili, pod okriljem noći zapalili.
Želja za brisanjem sjećanja na razdoblje socijalizma, kako vidimo, prevladalo je zdrav razum. Darije Petković uspio je fotografirati i na sigurno pospremiti nekoliko kutija. Fotografija Sava – Odra (2018.) panorama je na kojoj se crvene kutije poput kakve land art instalacije pružaju na zelenoj horizontali trave koju u gornjem dijelu slike uokviruje plavi pojas neba, stvarajući komplementaran koloristički akcenat. Estetizacija prizora smetlišta kompozicijom kadra i koloritom koji je ostvario neku novu „vrijednost“ pejzaža, proizvela je kontrapunkt između slike i društvene stvarnosti koja ju je kreirala.
Stotine knjiga leže razbacane po podu u prostoru bivše Političke škole u Kumrovcu. Čitajući naslove odbačenih knjiga, postaje jasno da pripadaju ideologiji bivšeg političkog sustava. Svjesno prepuštanje probadanju jednako je uništavanju. Uništavanje knjiga poznato je pod nazivima biblioklazam i libricid koji se kao ekstremni oblik cenzure veže uz autoritarne režime. Uništavanje povijesnih artefakata i prepuštanje propadanju svega onoga što je za novu ideološku paradigmu označeno nepoćudnim, model je političkog obračuna koji osim što u sjećanje priziva borbu protiv klasnog i ideološkog neprijatelja nakon 2. svjetskog rata, zahtijeva kontekstualiziranje unutar povijesnog fenomena poznatog pod pojmom damnatio memoriae.
Petkovićeva Biblioteka Političke škole SKJ „ Josip Broz Tito“ (2018.) snimka je po podu razasutih knjiga koja je zajedno s nekoliko primjeraka knjiga izložena na podu galerije. Na taj način, perspektiva iz koje je snimljena fotografija prenesena je i u prostor izlaganja.
Damnatio memoriae latinska je fraza iskovana u 17. stoljeću koja označava uvriježenu povijesnu praksu brisanja historijskih ličnosti, uništavanja dokumenata i artefakata i prekrajanje povijesti. Najstariji trag takve vrste cenzure seže u drevni Egipat u 14. st. pr.Kr. gdje je, zbog radikalnih religijskih reformi koje je proveo, faraon Eknaton nakon smrti gotovo izbrisan iz povijesti. Čuven je i primjer Herostrata kojega su, nakon što je zapalio Artemidin hram, jedno od sedam svjetskih čuda staroga svijeta, Efežani osudili na zaborav. Stari su Rimljani tu vrstu izopćenja smatrali kaznom gorom od smrti jer je ona za njih značila brisanje svakog traga osobe u životu Rima, kao da nikada nije ni postojala. Rimski ju je Senat izricao izdajnicima i teškim prijestupnicima koji su nanijeli veliku štetu ugledu Rima, poput Nerona, Komoda i Karakale. Prekarajani su im portreti i natpisi s njihovim imenima. No slične epizode događale su se i u novijoj povijesti, a kako vidimo događaju se i danas. Dolaskom na vlast, Staljin je nastojao izbrisati svaki spomen na ime i djelo LeonaTrockog, čovjeka bez kojeg se revolucija ne bi dogodila. Nakon raspada Sovjetskog saveza, u zemljama bivšim članicama uništavane su Lenjinove i Staljinove skulpture i ulicama su se mijenjala imena. Zvuči poznato, zar ne? Pa i najrecentniji primjer iz 2019., zahtjev novozelandske premijerke Jacinde Ardern da se u javnosti ne izgovara ime teroriste koji je izvršio masakr u đamijama, izrečena je kazna na osudu zaboravom, kao najgora kazna za čovjeka koji je masovnim ubojstvom želio priskrbiti slavu. Za istinsko razumjevanje ovog fenomena od ključnog je značaja da se u latinskim tekstovima pojmovi memoria i historia koriste gotovo kao sinonimi. Dok su i memorija i historija za Rimljane imale zadatak čuvanja prošlosti, stvarni događaji nisu bili njihova okosnica. Povijest je za Rimljane bila samo sredstvo memorije i sve što treba biti upamćeno bilo je društveni konstrukt. George Orwell razotkrio je cilj toga povijesnog fenomena u svojoj noveli 1984: “Who controls the past controls the future. Who controls the present controls the past.”
Fotografije Darija Petkovića na izložbi u Galeriji Vladimir Bužančić svjedočanstvo su upravo takve kontrole.”
Anita Zlomislić
Darije Petković (Zagreb, 1974.) pohađao je osnovnu i srednju tehničku školu fotografskoga usmjerenja te je diplomirao 1999. godine na Odsjeku snimanja Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu. Tijekom studija provodi praksu u ateljeima u Austriji (Foto studio Peter Stefan, Graz) i Sloveniji (Foto Bodor, Krško; Foto studio Spectrum, Brežice) te počinje izlagati. Paralelno sa studijem snimanja započinje vrlo uspješnu karijeru novinskoga fotografa. Od 1994. godine počinje kao fotograf tjednika Panorama, potom od 1995. godine nastavlja raditi za Nacional, da bi se 1997. godine zaposlio u EPH (Europa Press Holding) kao fotograf. Od 2001. do 2002. urednik je fotografije u Poslovnom tjedniku, a od 2002. do 2005. istu dužnost obavlja u tjedniku Globus. Uz uredničke dužnosti redovito i sam obavlja fotografske zadatke, ponajviše snimajući portrete političara i javnih osoba te reportaže. Od 2005. godine zaposlen je na Katedri za fotografiju Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu. Od 2007. intenzivno se bavi društveno angažiranom fotografijom među kojima se izdvajaju ciklus Duhovi prošlosti (2008. – 2013.) te ciklusi Invazija u zaljevu svinja (2007.), Okupacija u 26 slika (2008.), Zagrebačke tvornice (2010.), Ilica 01. 09. 2013. (2013.) i Sarajevski atentat (2014.) koji su 2015. godine objedinjeni u knjizi fotografija Zemlja čuda. Fotografije mu se nalaze u privatnim zbirkama u zemlji i inozemstvu.
Izložba se može pogledati do 14. lipnja 2019., ponedjeljkom, utorkom, srijedom i petkom od 10 do 18 sati, četvrtkom i subotom od 10 do 13 sati.
Impresum:
Autor izložbe: Darije Petković
Kustosica: Anita Zlomislić
Likovni postav: Darije Petković, Anita Zlomislić
Grafički dizajn: Boris Greiner
Foto dokumentacija: Darije Petković, Marko Milovac
Tehnički postav: Tomislav Kušević
Engleski prijevod: Graham McMaster
Lektura: Ivana Kurtović Budja
Izložbu su financijski podržali Gradski ured za kulturu Grada Zagreba i Ministarstvo kulture.
info:
Centar za kulturu Novi Zagreb
GALERIJA VLADIMIR BUŽANČIĆ
Trg Narodne zaštite 2, Zagreb
mob. 099/2143-226
Email:
galerija.vladimir.buzancic@czk-novi-zagreb.hr
Web:
www.czk-novi-zagreb.hr
Facebook
https://www.facebook.com/galerijavladimir.buzancic
Sa izložbe: