Dokumentacija izvedbe djela kao umjetničko djelo i eko instalacije – u središtu su zanimanja izložbe u Galeriji Vladimir Bužančić u Zagrebu, koja se otvara 16. rujna 2022. u 19 sati.
Izložba ostaje otvorena do 30. rujna.
vrijeme: 16.09.2022. – 30.09.2022.
mjesto: Zagreb
Još uvijek traje višedesetljetna rasprava je li dokumentacija izvedbe djela umjetničko djelo, no osnovni postulati suvremene umjetnosti kazuju da su dokumentiranje, mapiranje i arhiviranje njezini legitimni postupci, kao i mediji. Izložba Mirjane Tomašević Dančević u Galeriji Vladimir Buzančić predstavlja upravo to, fotografske dokumentacije privremenih intervencija u prostoru, svojevrsne „telling pictures“ prema satrteovskoj definiciji dualnog aspekta fotografije kao one koja je fizički objekt i koja je slika (engl. „image“). U prirodnom ili gradskom prostoru, autorica stvara geometrizirane ili spiralne „eko“ forme; stvara i stilizirano vlastito lice, grančicama na tlu oblikovano u rudimentalnim linijama kao „eko autoportret“.
To su privremena djela, od nađenih prirodnih predmeta, „siromašnih“, u alternativno- aktivističkom pristupu kroz „održivu umjetnost“, radu s prirodom kao zagovoru povratka historijske prirode u grad. Ti su radovi svojevrsni „intermediary objects” (engl.), odnosno „međupredmeti“, prema terminu koji uvodi Christian Norberg Shulz ne bi li njime označio fenomenologiju, pojavnost stvari koje su ovisne o uvjetima i pojavnom kontekstu. Dakle, umjesto imanentne „čvrste“ (engl., „static”) i apsolutne forme, ona ovisi o relaciji s drugima, ili interakciji s okolišem. Mirjana se ovom izložbom dotiče vlastitih svakodnevnih praksi (uglavnom brzoga, najčešće istog obrasca) hodanja, najredovitije oko jarunskog jezera u Zagrebu, perimetra oko šest kilometara, ali i drugdje, ako joj se za to pruži prilika – dnevnih hodalačkih ruta i boravljenja na otvorenom, u prirodi, čiju botaniku pritom proučava, kao i njezino nazivlje, koristeći internetsku aplikaciju koja omogućuje raspoznavanje biljke na temelju snimljene fotografije. Pritom uočava sječu zdravih stabala, neliječenje bolesnih, sve veću artificijalizaciju urbane prirode…
Hodanje postaje proces koji je u ishodištu spomenutih formi što ih autorica oblikuje in situ, u prirodi, kao svojevrsni neo-land art. Ključna za land-art 1970-ih bila je ideja hodanja kao umjetnosti. U suvremenoj umjetnosti česta je strategija reaktualizacije land- artističkih ideja, kroz korištenje termina entropijski pejzaž, tj. kroz naglašavanje konstantne promjene stanja urbanoga i prirodnog prostora, kao i urbaniziranoga prirodnog – koji je među-prostor, metaprostor ili ne-prostor. No na ovoj izložbi, proces koji je u pozadini djela ima dodirnih točaka s walking art-om, naglašene emocionalne vrijednosti hodanja.
Radovi na izložbi “Umjetnost hodanja”, možemo zaključiti, tangiraju niz pitanja, primjerice ona o izolaciji, temporalnosti, percepciji i značenju prirodnih fenomena u urbanom životu, a u autoričinim intervencijama u prirodi prepoznajemo pokušaj građenja pozitivnog stava spram mehanizama ovoga i našeg vremena i svijeta. Najzanimljiviji dio izložbe tiče se narativnoga urbanizma kroz umjetničke akcije hodanja i naraciju urbanizma, koji znači istodobno i proces urbanizacije i kulturu života gradskih stanovnika.
Silva Kalčić (dio iz predgovora)
U sastavu izložbe bit će i dvije instalacije izvedene in situ, od kojih jedna od ostataka balona od lateksa sakupljenih oko jezera Jarun, a druga od prirodnih materijala prikupljenih tijekom hodanja na ruti Prečko – Jarun – Novi Zagreb (Galerija VB). Izložene će biti i dvije re-kreirane (prenosive i promjenjive) mini instalacije: „eko autoportret“ autorice i „eko akt“ od dijelova pronađenih tijekom hodanja Jarunom. U prostoru izvan Galerije, u subotu 17. rujna od 11 sati autorica vodi radionicu za djecu i odrasle.
Izložba se može pogledati do 30. rujna 2022., ponedjeljkom, utorkom, srijedom i petkom od 10 do 18 sati, četvrtkom i subotom od 10 do 13 sati.
O umjetnici:
Mirjana Tomašević Dančević diplomirala je povijest umjetnosti i engleski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te pedagoški smjer Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Autorica je dviju knjiga s autorskim crtežima-pjesmama: Kako nacrtati osjećaj? – Likovna terapija i (s)likovni dnevnik kao samopomoć (Zagreb: Profil, 2005.) i Letjeti i vratiti se (Zagreb: Knjigra, 2010.; recenzija/pogovor: Julijana Matanović, novinska recenzija: Helena Sablić Tomić), obje knjige. Autorica je projekta i međunarodne izložbe BOL/PAIN : Osjećaj boli u radovima umjetnica-edukatorica izražen u mediju digitalne fotografije, Izložbeni salon Izidor Kršnjavi, Zagreb, 2010. Osim kao umjetnica djeluje i kao edukatorica (Državna nagrada Ivan Filipović za 2012.), međunarodno angažirana (El Bassiouny InSEA Award 2016), ko/autorica likovnih udžbenika i sl. Od 2014. do 2017. bila je voditeljica Izložbenog salona Izidor Kršnjavi u Zagrebu. Godine 2020. pokrenula je blog Dječja, likovnA i ja (Child/Art and Me). Članica je udruga HDLU, HDLU Istre, InSEA, HRV-InSEA (predsjednica). Izlagala je na žiriranim izložbama: Zagrebački salon, Trijenale autoportreta, Zagorski likovni salon, Salon mladih, Expo self-portraits with ART u Portu, itd. Devet samostalnih izložbi: Galerija SC, Studio Galerije Karas, Izložbeni salon MM Čakovec, Galerija Vladimir Filakovac, ISO… Više na blogu Dječja, likovnA i ja (Child/Art and Me), childartandme.com (vidi: Galerija).
Impresum:
- Autorica: Mirjana Tomašević Dančević
- Tekst: Mirjana Tomašević Dančević
- Grafički dizajn: Boris Greiner
Program su financijski podržali Grad Zagreb – Gradski ured za kulturu, međugradsku i međunarodnu suradnju i civilno društvo Grada Zagreba i Ministarstvo kulture i medija.
