Pozivamo Vas na otvaranje izložbe ‘Dupli blizanci’ Tea Kiša, u ponedjeljak 31. ožujka 2025. u Galeriji Vladimir Bužančić u 19 sati (Trg Narodne zaštite 2, 10 020 Zagreb)!
Izložba ostaje otvorena do 18. travnja 2025.
TEO KIŠ ‘Dupli blizanci’
Iako je mlad umjetnik, Teo Kiš razvio je svoj prepoznatljiv rukopis u kojem spaja figuraciju i ekspresivne poteze kistom kojima ulazi u formu, stvarajući vrtloge. Potezi kistom apstrahiraju dijelove forme, ističući
ekspresivnost i dinamiku prostora slike, mijenjajući percepciju stvarnosti. Dinamičnoj kompoziciji pridonose kontrastni odnosi boja. Za Tea Kiša prepoznatljiva je sinergija simbola, motiva svakodnevnih
predmeta i prizora suvremenog života. U svojim projektima istražuje sveukupnost današnjice/stvarnosti s pomoću mnogih simbola, slojeva i asocijacija. U istraživanju toka misli, asocijacija i prepoznavanja osobnih simbola pojedinaca, Teo Kiš surađuje s ispitanicima koji dokumentiraju predočeni sadržaj povezan s temom projekta.
Za ciklus slika Dupli blizanci Teo Kiš referira se na Svjetski trgovački centar u New Yorku. Umjetnik odabire različite fotografije na kojima su vidljive zgrade Blizanaca i predočuje ih ispitanicima te dvanaest ispitanika bilježi asocijacije potaknute fotografijama. Odabrane reakcije i doživljaje umjetnik pretvara u motive za ciklus slika Dupli blizanci. Motive udvostručuje, npr. dvije lutke Barbie, dvije pločice domina itd., te time stvara specifičan psihološki „prostor” koji otvara mnoge slojeve prepoznavanja. Kroz doživljaj promatrača multipliciraju se nove asocijacije i doživljaji, poput holograma koji se manifestira u unutrašnjem svijetu. Teo Kiš motivima daje nova značenja, pretvara ih u likovne anagrame, ostavljajući promatraču beskrajne mogućnosti za otkrivanje i spoznavanje simbolike dvostrukih blizanaca.
Vesna Šantak, voditeljica i kustosica Galerije Vladimir Bužančić
PREDGOVOR
Kako ne izgubiti ljudsko mjerilo
U vremenu kada prvo medijska, a potom i digitalna povezanost omogućuje gotovo trenutačno prenošenje vijesti, svi posjedujmo osobna sjećanja na povijesne događaje. Početna, a katkad i jedina točka svakog tog sjećanja jest mjesto. Primjerice, gdje ste bili kada je ubijen predsjednik Kennedy, kada je umro maršal Tito i slično. Uglavnom je riječ o smrti, početku rata ili nekoj drugoj katastrofi. Sretne događaje, koji nisu osobni, očito ne povezujemo tako dramatično uz određenu lokaciju. Ako svodim vlastitu računicu sjećanja na one tragične, riječ je o dvije smrti i jednom terorističkom napadu. Za smrti Lady Diane i Amy Winehouse saznala sam na plaži. Tijekom uništenja njujorških Blizanaca također sam bila na moru, no taj put u hotelskoj sobi. Dok ovo reminisciram, potaknuta pisanjem predgovora za slikarsku izložbu Tea Kiša, ostajem pomalo zatečena bizarnom činjenicom da su se sve te za mene prijelomne epizode odvile ljeti. Obje su me smrti emotivno dotaknule. Osjećala sam tugu za odlaskom princeze čiju sam životnu priču kao djevojčica pratila poput suvremene bajke. Drugu sam žalila još više zbog pjesama koje sam obožavala. No kada se vratim u 11. rujna 2001., ne mogu prizvati emocije. Znam da sam bila prikovana za televizor na kojem sam uživo gledala udarac aviona u drugi neboder i rušenje obaju tornjeva.
Zapanjenost, nevjerica i šok koji su me obuzeli istovjetni su senzacijama kakve pobuđuju scene akcijskog filma. Uostalom, ovu, kako se to popularno naziva, ikoničnu vizuru vidjela sam mnogo puta prije na velikom ili malom ekranu. Naravno, kada se razgrnu slojevi začudnosti, ostaju besmislenost i surovost čina, posljedice koje je ostavio na sudbine žrtava, građana New Yorka, stanovnika Afganistana i Pakistana te na cjelokupnu globalnu situaciju u sljedećim desetljećima. Ipak, uza sve to ostaje i spomenuta ikoničnost urbanog krajolika, koji, iako je nepovratno izmijenjen, ostaje vječno zabilježen u kolektivnoj memoriji brojnim fotografijama, filmovima, ilustracijama… Doista mi je zanimljivo da Teo Kiš, koji je u to doba imao tek tri godine, odabire Blizance za polazište slikarskoga ciklusa. Proces njegova nastanka podsjeća na nedavni ciklus Tok, za koji je dokumentirao slobodni tok misli četvero ispitanika. Transkript njihovih unutrašnjih monologa pretočio je na slike i crteže.
Autor sada odabire dvanaest ispitanika i za njih sabire osamdeset fotografija koje prikazuju izgradnju Svjetskoga trgovačkog centra, njegovu unutrašnjost, život unutar i okolo njega. Također, slikar prikuplja naslovnice albuma, reklame, isječke crtanih filmova i plakate igranih filmova na kojima se kompleks pojavljuje u pozadini ili kao glavni protagonist. Ispitanici izgovaraju asocijacije na vizuale. Proces se bilježi na MP3 snimci koja se kasnije prenosi u pisani oblik. Odabrane reakcije slikar uobličuje u motive – u rasponu od svakodnevice (nanošenje kreme za sunčanje na lice dječaka, sendvič) do pop-kulture (plakat Tarantinova filma Pulp Fiction, lutka Barbie, likovi iz serije Teletubbies). Tema blizanaca navodi na njihovo udvostručenje na pojedinačnom platnu ili u formi diptiha. Gusta, vibrantna gesta, varijacija kolorita od jarkog do prigušenog i ponajprije postupak udvostručivanja pridonose halucinantnoj začudnosti kompozicija. Taj obrat, odmak od početne vizualne potencije građevina, vraća me na misao glavnoga arhitekta Minorua Yamasakija. Naime, na ironično pitanje zašto je konstruirao dvije građevine od 110 katova umjesto jedne od 220 odgovorio je: „Nisam htio izgubiti ljudsko mjerilo”. U ciklusu Dupli blizanci prepoznajem ljudsko mjerilo – fantazije, sjećanja, iskustva, osjećaja, egzaltacije…
Dvostrukost blizanaca simbolizira (ne)funkcioniranje dviju polovica u cjelini i dualistički pogled na svijet. Dualnost je u srži umjetnikova djelovanja, to jest njegova podjednaka interesa za figurativnost i apstrakciju. Na tom tragu možemo interpretirati Teovo portretiranje monumentalnih tornjeva čiju geometrijsku strukturu rastvara do granica organskoga. Ovaj diptih svojevrstan je ključ za interpretaciju ostalih ulja na platnu – nadrealnih prizora u kojima otkrivamo prisutnost sjene, odnosno blizanca koji je mračni i emocionalni odraz naše psihe.
Barbara Vujanović
Teo Kiš rođen je 1998. u Zagrebu. Završio je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu te je 2023. diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti (Grafički odsjek). Dobio je pohvalu Summa Cum Laude uz
završetak preddiplomskog studija grafike te pohvalu Cum Laude uz završetak diplomskog studija. Imao je sedam samostalnih (Knjižnica Savski Gaj 2018., Lauba 2020., 2021. i 2023., Galerija Kraluš, Sv. Ivan Zelina
2022., Galerija Šira 2024. i Zavičajni muzej Slatina 2025.) i nekoliko skupnih izložbi (7. Bijenale slikarstva, Palača Vranyczany (HIS) 2023., ATELIERS 33/2, Beč 2023., Galerija Flu, Beograd 2022. itd.). Živi i radi u
Zagrebu.
IMPRESUM
TEO KIŠ
DUPLI BLIZANCI
31. ožujka – 18. travnja 2025.
Voditeljica i kustosica Galerije Vladimir Bužančić: Vesna Šantak
Likovni postav: Vesna Šantak, Teo Kiš
Uvodni tekst: Vesna Šantak
Predgovor: Barbara Vujanović
Grafički dizajn: Kristina Babić
Tehnički postav: Tomislav Kušević
Foto i videodokumentacija: Darko Bavoljak, Stjepan Kolobarić
Lektura i korektura: Dunja Aleraj Lončarić
Prijevod na engleski: Mirta Jurilj
KONTAKT ZA MEDIJE:
Stjepan Kolobarić
Stručni suradnik za marketing i komunikacije s javnošću
e-mail: marketing@czk-novi-zagreb.hr
Program su financijski podržali Gradski ured za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba i Ministarstvo kulture i medija