22.11-13.12.2019
Osječka autorica ulcinjskih korijena poseže za prošlošću i sjećanjem u trodjelnom umjetničkom ciklusu Stup od soli. Tematizirajući sudbinu južnocrnogorske solane kulturno-povijesna značaja, autorica poseže za izvorima osobnog identiteta, ali i simptomima post-socijalističkih društava degradiranih u privatizacijskom momentumu.
Upravo on eksploatira samoodrživu funkcionalnost ‘malih’ i ‘nekompetitivnih’ pojedinačnosti u korist masovnog konzumerizma. Nekoć bogata ornitološka oaza, solana Bajo Sekulić provedenom je privatizacijom izgubila svoju simbiozu čovjeka i prirode te danas u svojoj neprestanoj degradaciji kao relikt i arhiv sjećanja iščekuje novu transformaciju koja bi povratila čvrst identitet zaboravljenog krajolika opisanog solju.
Marić svoj koncept dijeli u četiri segmenta: fotografiju, eksperimentalno-dokumentarni video, video instalaciju i, naposljetku, video performans koje sljubljuje i objedinjuje središnji motiv soli iskorišten kao značenjski kontrast. Mineral koji konzervira i u vremenu čuva svog zaboravljenog ‘domaćina’, istovremeno ga nagriza i baca u dublji zaborav, a kako navodi kustosica Anita Zlomislić, „upravo taj paradoks čini snimljene prizore začudnima. Korozija napuštenih strojeva i kristalizacija soli pretvaraju ih u apstraktne, vizualno dojmljive pojave koje svojom gotovo enformelskom materičnošću prelaze iz fizičkog u metafizički prostor. Vrijeme se u njih upisuje, baš kao u svim bićima, transformacijom oblika i strukture. Psihodeličan krajolik solane svjedoči isti proces.“
Pritom autorica ulcinjski kompleks obgrljen solju koju je proizvodio propituje kroz njegove prostorno-vremenske veze, a ovaj post-industrijski pejzaž koristi u stvaranju vlastite bilješke o transcendenciji. Dihotomija djelovanja bijelih začinskih kristala pronesena je ne samo arhiviranjem prostora i prošlosti, nego i kroz samu umjetnicu čije je tijelo podvrgnuto istovjetnom procesu gdje i sama postaje svojevrstan stup od soli, pozivajući se na starozavjetni mit o Sodomi i Gomori. Njezine fotografije objekata koji djeluju izmješteno paralelno propituju položaj čovjeka nasuprost njegovom prostoru u vječnoj tranformaciji. Konceptualizirana solana služi kao nulta točka sjećanja, ali i povijesni arhiv koji propitkuje odnose između društvenih, ekonomskih i kulturnih procesa.
***
Otvorenje: CZK Novi Zagreb, 22.11.2019. u 20 sati
O UMJETNICI:
Kristina Marić rođena je 1990. godine u Đakovu. Diplomirala je 2015. godine na Umjetničkoj akademiji u Osijeku (danas Akademija za umjetnost i kulturu, Odsjek za vizualne i medijske umjetnosti). Dobitnica je Red Carpet Art Award, nagrade za mlade umjetnike. Godine 2018. bila je finalistica Nagrade Radoslav Putar, Institut za suvremenu umjetnost.
Boravila je na umjetničkim rezidencijama art quarter budapest (Mađarska) i Nida Art Colony / Nidos meno kolonija (Litva). Aktivno izlaže na izložbama i festivalima u Hrvatskoj i inozemstvu, među kojima su: 13festivalen (Göteborg, Švedska), festival Perforacije, 12. HT nagrada za suvremenu umjetnost, 51. i 54. zagrebački salon vizualne umjetnosti, Device_art (Zagreb, Hrvatska), Crosstalk Video Art Festival (Budimpešta, Mađarska).
Od 2016. radi kao asistentica na Akademija za umjetnost i kulturu / The Academy of Arts and Culture. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika Osijek. Voditeljica je HDLU Osijek / Galerija Kazamat.