Izložba “Crni kvadrat” u Galeriji Vladimir Bužančić

Dogadjaji, Galerija VB

‘Crni kvadrat’
Davor Pavelić
5. svibnja – 27. svibnja 2026.

Otvaranje izložbe 5.svibnja u 20 sati

Ciklus radova Davora Pavelića a koji se prvi put predstavlja u Galeriji Vladimir Bužančić polazi iz stripa. Naglašavam polazi jer se autor vrlo odrješitom dekonstrukcijom formata i koncepta udaljava od početnih postavki medija. Razlaže njegove osnovne principe i nanovo ih uspostavlja u izložbenoj dvorani. Izostavlja tekst, te naraciju u potpunosti preuzima slika, koja ne prati linearni ishod. Rastvara se i raspršuje. Umjesto slijeda koji vodi čitatelja, pojavljuje se niz fragmenata koji traže kretanje, zadržavanje i ponovno povezivanje. Gledatelj ulazi u priču, kreće se kroz nju, gradeći svoj ritam čitanja.

Svakim našim korakom tabla prestaje biti tek dio sekvence i postaje samostalno polje napetosti. Svaka nosi trag narativa, ali ga ne iscrpljuje. Svaka sugerira kontinuitet, ali ga istovremeno prekida. Prostor između njih aktivan je prostor značenja, mjesto u kojem se priča neprestano raspada i ponovno sastavlja. Upravo u tom međuprostoru, između slike i njezina izostanka, uspostavlja se specifična dinamika radova.
Ciklus se tematski razvija unutar osjećaja nestabilnosti koji obilježava suvremeni trenutak. Iskustvo pandemije, kontinuirana prisutnost rata i straha, ubrzana transformacija rada i svakodnevice pod utjecajem tehnologije, globalne političke promjene, stvaraju pozadinu koja nije izravno prepričana. Trajno je prisutna kao pritisak, kao nemogućnost. To nije priča koja se ilustrira, nego stanje koje prožima sve prikazano, kao tiha i postojana sila apsurda. Ona se manifestira u kretanju unatrag, u (ne)promjenjivosti pejzaža i interijera, u (ne)uzaludnosti repetitivnosti…

Unutar takvog okvira, likovi se pojavljuju kao nositelji fragilnih pokušaja održavanja smisla. Njihove su geste suzdržane, njihovi ambijenti reducirani, a njihova kretanja ne vode nužno razrješenju. Jasne ishode zamjenjuju zastoji, ponavljanja i sitni pomaci u stanju prizora koji više nagovještavaju nego što objašnjavaju. Egzistencijalna se težina artikulira kroz gotovo neprimjetne promjene u percepciji. Manifestira se kroz osjećaj da se nešto izmijenilo, iako je naizgled sve ostalo isto.

U tom smislu, ovaj se ciklus čita i u kontekstu obrazovnog ishodišta autora. Davor Pavelić formiran je kroz grafičku praksu koja počiva na fragmentarnosti i značenjskim pomacima ostvarenima suptilnim intervencijama. Taj senzibilitet prepoznatljiv je i ovdje: u ponavljanju i varijacijama koje izmiču simplifikaciji, u minimalnoj, preciznoj intervenciji koja mijenja značenje cjeline. Istodobno, prisutno je i kontinuirano preispitivanje medija, ilustracije i stripa, kao otvorenih polja mogućnosti nadogradnje i kreativnog rasta. Jedna od ključnih transformacija unutar izloženog ciklusa očituje se i u njegovim završecima. Kadrovi se postupno ili naglo zatvaraju u crninu, dok u jednom slučaju posve iščezavaju, ostavljajući iza sebe praznu, bijelu plohu. Taj prijelaz iz slike u tamu nije tek formalna odluka, nego sugestija iscrpljenosti značenja, rezignacije koja ne eruptira, nego se tiho taloži. Tmina ovdje ne djeluje kao dramatični završetak, već kao polagano gašenje, kao prostor u kojem se narativ više ne može niti održati niti obnoviti.

Naziv izložbe, Crni kvadrat, dodatno kondenzira tu odluku i nenametljivo priziva povijesni trenutak u kojem je Kazimir Maljevič radikalno reducirao sliku na njezin krajnji stupanj, površinu koja više ne prikazuje, nego postoji. U ovom kontekstu, crnilo ne funkcionira kao kraj slike, nego kao njezina transformacija u zonu zasićenja i odustajanja. Ono postaje znak granice, to jest mjesta na kojem se smisao povlači, a pogled ostaje bez uporišta. Završni kadrovi stoga ne zatvaraju radove, već ih otvaraju prema onome što ostaje izvan prikaza: prema tišini koja nije prazna, nego opterećena slutnjom nemogućnosti. Formalna disciplina radova naglašava napetost. Serijalnost, definiranost formata i preciznost izvedbe uspostavljaju stabilan okvir, unutar kojeg dolazi do suptilnih poremećaja. Ritam se usporava ili ubrzava, kontinuitet se lomi, odnosi među prizorima postaju neizvjesni. Ta stalna oscilacija između reda i njegova raspada odražava širi osjećaj svijeta u kojem se strukture još uvijek održavaju, ali bez garancije sigurnosti, kao da je njihova stabilnost privremena i krhka. Britkost i kritičnost koje prožimaju ove radove ne proizlaze iz prvoloptaških eksplicitnih komentara, nego iz načina na koji se prizori postavljaju i izmiču očekivanjima. One se očituju kao oblik znatiželje, ali i kao suzdržana svijest o granicama smisla. Ironija koja se povremeno pojavljuje dodatno produbljuje napetost, stvarajući osjećaj tihog nesklada. U toj kombinaciji ozbiljnosti i diskretnog otklona, nelagode i ironije, radovi izbjegavaju zatvaranje u jednoznačne interpretacije.

Samim time, čin gledanja jest oblik traženja. Nema jedinstvene putanje ni konačne interpretacije. Postoji niz mogućih povezivanja, privremenih smislenih cjelina koje se svaki put iznova uspostavljaju. Gledatelj sebe tako može zateći u poziciji sličnoj onoj likova unutar radova: između potrebe da razumije i svijesti da razumijevanje izmiče, slabi ili se raspada. Ovaj ciklus ne nudi odgovore, niti zatvara teme u prepoznatljive obrasce. Naprotiv, on otvara prostor u kojem se fragmenti iskustva susreću, preklapaju i privremeno povezuju. U tom raspršenom polju, strip se više ne čita kao priča s početkom i krajem, nego kao stanje kroz koje se prolazi – polako, nesigurno i s tihim osjećajem da se cjelina možda nikada neće uspostaviti.

Barbara Vujanović

BIOGRAFIJA:
Davor Pavelić
– rođen u Samoboru, maturirao u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, na grafičkom odjelu. Diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi prof. A. Kuduza. Član je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika u Zagrebu. Radi kao freelance ilustrator i animator za klijente lao što su: The New York Times, The Boston Globe, Wired UK, Harvard Business Review, Corriere della Sera, UNICEF
Adweek, GlaxoSmithKline itd.

 

Izložba ostaje otvorena do 27. svibnja 2026.

Radno vrijeme Galerije Vladimir Bužančić:
od ponedjeljka do petka: od 9 do 20 sati.